HODOČASNIČKI ŽIVOT U MARIJINU TRSATU

U Trsatsko svetište intenzivno se hodočastilo i prije nego ga u XV. stoljeću preuzimaju franjevci, jer je papa Martin V. odobrio da modruški pomoćni biskup Blaž 1420. godine preuzme brigu o tom Svetištu, a godinu dana prije trsatskim je hodočasnicima udijelio osobite oproste. Isti papa dopušta Martinu Frankopanu da franjevcima povjeri brigu o Trsatskom svetištu, crkvi Majke Božje, zato što »Kristovi vjernici onih strana gaje poseban osjećaj pobožnosti zbog različitih čudesa što ih je u prošlom vremenu učinio svemogući Bog zbog zalaganja predrage Djevice Marije«.


Broj trsatskih hodočasnika je porastao još u XIV. stoljeću nakon što je u Svetištu 1367. godine postavljena i slika Gospe Trsatske »kako to dokazuje neprekidna privlačnost kojom to mjesto utječe na narode raznih kraljevina i prekomorskih krajeva koji u javnim procesijama i pojedinačnim manjim skupinama dolaze da to potvrde na različite načine.« Kad je 1531. godine Petar Kružić dao izgraditi Trsatske stube, omogućio je pristup Marijinu Trsatu onima koji su dolazili s mora (glavna luka Rijeke tada se nalazila upravo na ušću Rječine, podno Trsata).

"Već 700 godina na Trsat hodočaste Tvoji pobožnici sa Trsata, grada Rijeke i okolice, Istre, Kvarnerskih otoka i Primorja, Gorani i Podgorani, žitelji Like i Krbave, cijele Lijepe naše domovine Hrvatske i susjedne Slovenije. S ovim si narodom dijelila svaku sreću i nesreću, svaki poraz i pobjedu. Kroz duga stoljeća Ti si uvijek bila Utjeha žalosnih, Utočište grešnika.
Anton Tamarut (1932. - 2000.), riječko-senjski nadbiskup

Glavinić 1647. godine naglašava da su upravo Trsatske stube uvjetovale nov način štovanja
Gospe Trsatske: »I da ne izostavim sjećanje na jednu pobožnost, velim da se mogu vidjeti osobe različitih staleža kako se često, klečeći na golim koljenima, uspinju onim stubištem koje počinje na podnožju brijega, a svršava na njegovu vrhu«. Glavinić koji je desetljećima boravio na Trsatu svjedoči nam da se onamo »stječe sav kršćanski puk ne samo iz obližnjih krajeva nego i iz dalekih alpskih predjela i drugih vrlo udaljenih zemalja, natječući se međusobno u zahvalnosti zaprimljene milosti.« Hodočasnici se »pobožno mole i zavjetuju, tražeći uslišanja od one Djevice koja je jedinome vječnom Potomku, Vrhovnome Vladaru, bila i sluškinja i majka« (Historia Tersattana, 1989., str. 77., 99., 130.).
Najveći zamah je Marijin Trsat doživio nakon što je 1715. godine bila okrunjena slika Gospe Trsatske. Tada je papa Klement XII. trsatskim hodočasnicima udijelio povlasticu pohoda sedam
oltara rimske bazilike sv. Petra s istim oprostima. Ipak su kasnije povijesne mijene uvjetovale i zalete i zamiranja hodočašćenja na Trsat. To se osobito očitovalo kad je Rječina kao granica odijelila Trsat od Rijeke, Istre, nekih kvarnerskih otoka i dijela Slovenije. Također i u prvim desetljećima nakon Drugog svjetskog rata, kad je hodočašćenje nailazilo na ideološke prepreke tada uspostavljenog političkog sustava. Hodočasničke povlastice posebno su proširili pape Pio IX. i Pio XI. koji je trsatsku crkvu 1930. godine počastio naslovom manje bazilike (basilica minor).

Od službenih hodočašća u naše doba treba istaknuti hodočašće u svibnju za blagdan Gospe Trsatske (10. svibnja, kad se slavi dolazak Nazaretske kućice na Trsat), Majčin dan, Hodočašće pomoraca, Karlovačko hodočašće, u lipnju hodočašće iz Grobinštine, u srpnju hodočašće Novog Zagreba, zatim u kolovozu blagdan Velike Gospe (15. kolovoza), hodočašće vjernika iz zaleđa Bakarskog zaljeva, Bistričko hodočašće, u rujnu Mala Gospa (8. rujna), hodočašće Istrana, sveopće zagrebačko hodočašće, u listopadu hodočašće Krčke biskupije i Riječke nadbiskupije krajem listopada.

Posebno je dojmljiva središnja svetkovina Velike Gospe. Trsat je tad zatvoren za promet pa ga vjerničko mnoštvo preplavljuje dolazeći sa svih strana. Svetkovinu prati tradicionalni sajam I mnogobrojne popratne priredbe. Subotama pak kroz cijelo ljeto dolaze hodočasnici iz središnjeg dijela gornje Hrvatske. Svoju pobožnost hodočasnici iskazuju u obrednom ophodu oko oltara Gospe Trsatske. Mnogi se u meditaciji i molitvi zadržavaju u crkvi i kapeli zavjetnih darova cijeli dan.