VELIKI KLAUSTAR

U Veliki klaustar može se ući na zasebni ulaz pokraj crkvenog pročelja ili kroz pobočna vrata koja vode iz same crkve. Dovršen je u razdoblju zamašne barokizacije potkraj prve polovice XVII. stoljeća. Zanimljivo je da nikad nije bio dio samostanske klauzure, već je zamišljen i korišten kao otvoreni dio samostana, mjesto gdje su se hodočasnici mogli odmoriti, okrijepiti i utažiti žeđ. Masivni ožbukani zidani stupovi i križni svodovi, daju opći dojam kontinentalnog baroka. Cilindrično krunište vodospreme (»šterne«) poput ostale kamene arhitektonske plastike iz tog razdoblja na Trsatu, ima karakteristike manirističkog oblikovanja. Poslije obnove nakon požara
1629. godine, klaustar je nizom fresaka, s prikazima iz Bogorodičina života, ukrasio Serafin Schön.
Duž klaustra stiže se do prolaza koji vodi do malenog dvorišta u kojemu je nedavno uređena kapela u obliku trijema s prostorom za paljenje svijeća. Iz ovog se dvorišta ulazi u kapelu zavjetnih darova, nezaobilazno odredište u samostanskom sklopu.

BOGORODIČIN ŽIVOT NA TRSATSKIM ZIDNIM SLIKAMA

Zidne slike u lunetama samostanskog klaustra Schön je slikao između 1634. i 1640. godine, a na njima su prikazana 32 biblijska prizora iz života Majke Božje i njena sina Isusa Krista. Taj niz slika je osobita "Biblia pauperum". Ciklus počinje Navještenjem Marijina rođenja, pokraj vanjskog ulaza u predvorje sakristije. Izvorne, vrlo oštećene freske, nestale su u dvjema pretjeranim restauracijama u XIX. i XX. stoljeću. Sačuvani su ipak autorovi motivi i međuodnos likova. U izvornom je stanju jedino prikaz što se nalazi u luneti iznad ulaza u samostanski klaustar, a kojom ovaj slikopis tematski završava. Ovdje je prikazana Bogorodica kao nebeska kraljica koju okružuju likovi sv. Mihovila, imenjaka slikareva zaštitnika Mihovila Kumara, i sv. Franje Asiškoga, osnivača Reda kojem je pripadao.

ZIDNE SLIKE S PRIKAZOM BOGORODIČINA ŽIVOTA

KAPELA SV. FRANJE ASIŠKOG

Kapela sv. Franje Asiškog iz 1647. godine

Ova je kapela zamišljena i izvedena 1647. godine, dakle u sklopu cjelovitog i grandioznog graditeljskog pothvata krajem prve polovice XVII. stoljeća. Donirao ju je Matija Rakamarić. Smještena je u uglu Velikog klaustra, tik do prolaza koji vodi u dvorište pred Kapelom zavjetnih darova. Sadašnji barokni oltarski retabl izrađen 1724. godine, djelo je franjevačke, drvorezbarske dionice koja je u to doba djelovala na Trsatu. Središnji reljefni prikaz Stigmatizacije sv. Franje uokviren je bogatim drvorezbarenim okvirom. Za tu je kapelu ciklus Križnog puta naslikao Bakranin Nenad Petronio.

Krilom Velikog klaustra slijedi prodavaonica knjiga, uspomena, krunica i svijeća - suvenirnica, te vratarnica unutarnjih samostanskih prostora koja je ujedno i informativni punkt. U kutu je ulaz u unutarnji prostor samostanske klauzure. Dalje se može jugozapadnim krilom prema predvorju i izlazu iz samostana.